Blato je najstarije naselje na Korčuli smješteno u sredini zapadnog dijela otoka. Ime je dobilo po kraškom polju zvanom Blatsko polje. Do 1911. godine Blatsko polje je bilo periodičko jezero koje je isušeno izgradnjom tunela i melioracijskih kanala te odvodnjom vode u more na sjevernoj obali otoka. Vlastiti izvor vode na otoku blagodat je koja se rijetko susreće. Blato sa svojim izvorom i danas napaja više od polovice otoka, a na mjestu starog izvorišta obnovljena je građevina autentičnog starog studenca. Naselje je smješteno amfiteatralno po obroncima triju brežuljaka.

Ono što ga čini specifičnim jest duga aleja lipa koja se proteže cijelom dužinom mjesta i broji 117 stogodišnjih stabala lipa koje posebno u vrijeme cvatnje, u lipnju, daju mjestu poseban ugođaj.

Blato je mjesto prepuno specifičnosti. Smješteno je unutar otoka, ali ima 40 km predivne obale sa sjeverne i južne strane otoka. Takav smještaj Blatu je kroz povijest donosio sigurnost od gusarskih pohoda, a u svrhu obrane razvijala se vojska "Kumpanjija" koja je s vremenom prerasla u folklor i atraktivni
viteški mačevalački ples. Vrijeme kraja 19. i početka 20. stoljeća Blato je doživjelo najveći procvat. Ne bez razloga ovo se doba naziva "zlatnim dobom Blata".

Tada je stanovništvo živjelo isključivo od poljoprivrede proizvodeći preko 1000 vagona tržnih viškova vina i izvozeći 30 vagona ulja. U to vrijeme u Blatu se grade najveće i najljepše zgrade. O snazi Blata govori podatak o isušivanju močvarnog jezera, probijanju 2000 m dugog tunela kojim je stvoreno 130 ha plodne oranice, gradnji 450 m operativne obale u Prigradici kakvu je u to vrijeme imala malo koja luka na Jadranu.

Ujedno se gradi bolnica i škola za 800 učenika. No, vrlo brzo, svo bogatstvo istopit će se i pretvoriti u siromaštvo skoro preko noći. Naime, nakon prvog svjetskog rata u Blatu se pojavila gripa "španjolina", a potom je blatske vinograde poharala filoksera, bolest vinove loze. Već 1923. godine proizvodi se tek nešto više od siromašnih 100 vagona vina. Takvo stanje dovodi do nezapamćenog egzodusa te se bilježi odlazak 1200 Blaćana u jednom danu u zemlje Južne Amerike, Novi Zeland i Australiju.
O intenzivnom bavljenju poljoprivredom, obradom zemljišta i uzgoju vinove loze i danas svjedoče kamene ograde – suhozidi kojima su prekriveni svi okolni brežuljci. Takvim suhozidima doslovce se otimala zemlja kamenu. Izračunato je da bi se ukupnom duljinom kamenih ograda u okolici Blata ekvator opasao jedan i po put.

Ovakav je povijesni slijed preokrenuo gospodarski razvoj Blata te je novo usmjerenje bila u prvom redu industrija, turizam i poljoprivreda. Industrijski razvoj temeljio se na brodograđevnoj industriji što također predstavlja zanimljivost, budući Blato nije direktno na moru.